Boško i Admira Lyrics

Davno je to bilo, u zemlji koje nema više

Nešto je prekrilo vrijeme, nešto ljudi zaboraviše

Sjećam se sudbina mnogih, u gradu ispod Trebevića

Ali Boško i Admira, to je već bila filmska priča

Oko njih su gorili dani, nisu ni imali šanse

Al' teška vremena uvijek donesu velike romanse

Nisu bili iz plemena istog, nit' su imali istog boga

Al' imali su jedno drugo i san o bijegu iz sveg toga

Kažu da ljubav može sva zla pobijediti

Al' izgleda da čovjek ne zna to oružje upotrijebiti

Ma kakva Julija, kakav Romeo, niko se nije tako volio

I niko nikad neće, sve dok Miljacka voda teče

I pitaj se kad će još jednom, na svijetu malom bijednom

Da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava

To se ovdje događa često, postoji neki nevidljivi prag

Koji pređeš i anđeo u tebi odbaci krila i postane vrag

I pred snajperom na Vrbanja mostu i pred onim što sve najbolje zna

Njih dvoje su stajali sami, na zadnjoj stanici svoga sna

Zato sjetite se njih, svi vi veliki i moćni

Što na retrovizoru, umjesto u srcu, držite ljubav, vjeru, sveti lik

Zato sjetite se njih, ne smije biti vam svejedno

Zar je nebo jedino mjesto, gdje možemo biti jedno

Gdje možemo biti... Zajedno

Ma kakva Julija, kakav Romeo, niko se nije tako volio

I niko nikad neće, sve dok Miljacka voda teče

I pitaj se kad će još jednom, na svijetu malom bijednom

Da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava